PovratakJeste li ikada razmišljali o vrstama putnika? Ili o razlozima zbog kojih ljudi putuju? Što nas motivira na putovanje?
Povodom Jubilejske hodočasničke 2025. godine, kada su se rijeke hodočasnika slijevale u Rim, kardinal Gianfranco Ravasi u jednom će članku objavljenom u talijanskom časopisu Luoghi dell’infinito donijeti zanimljiv prikaz vrsta putnika kako ga poznaje tradicija na Istoku. Tako ona među putnicima razlikuje trgovce, mudrace i hodočasnike.
Ova drevna mudrost reći će da su trgovci oni koji putuju samo nogama (misli se tjelesno). Motivi njihovih putovanja su tjelesni, tj. stjecanje materijalnih dobara. Za mudrace će reći da su to oni koji putuju očima. Motivi njihovih putovanja su upoznavanje novih krajolika, znanja i kultura. Za one treće, hodočasnike, reći će pak da su to oni koji putuju srcem. Motivi njihovih putovanja jesu traganje za Misterijem – Onostranim.
Zanimljivo je da ovaj slikoviti prikaz ne prikazuje toliko vrste putovanja koliko samo stanje ljudske nutrine i dimenzije čovjekova bića koje ga pokreću na put. Možemo ići i korak dalje pa govoriti i o potrebama koje putovanjem čovjek želi zadovoljiti. Trgovca pokreće materijalna, tjelesna dimenzija i potreba koju putovanjem želi zadovoljiti tjelesna je; mudraca pak dublji slojevi bića, duša, kojoj pripadaju razum, emocije i volja te zadovoljstvo koje na tim razinama želi postići. Hodočasnika pak pokreću oni još dublji predjeli, duh koji traga i otvara se Vječnomu, potreba za još dubljim i konačnim ispunjenjem. I uistinu, biblijskim rječnikom to se čovjekovo središte naziva srce. Ovisno o tome koja dimenzija prevlada u čovjeku, takvo će biti i njegovo putovanje. Možemo reći u skladu s Isusovim riječima: „gdje ti je blago ondje će ti biti i srce“ (Mt 6, 21).
Kršćanski pogled na čovjeka govori nam da smo Božja stvorenja i kao takvi cjelovita bića, dobra u svim svojim dimenzijama. Ali također nam pokazuje i određenu hijerarhiju između njih. Onima koji se zadrže samo na materijalnoj dimenziji sv. Pavao bi poručio: „Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.“ (Fil 3, 19). Onima koji se zadrže samo na području ljudske mudrosti, možda bi poručio: „Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.“ (1 Kor 3, 18-20).
Neće li zbog toga i sv. Augustin, veliki kršćanski bogotražitelj koji je kroz život išao raznim putovima, kako onim tjelesnim tako i intelektualnim, ipak reći: „nemirno je moje srce dok se ne smiri u tebi, Gospodine“. Zbog toga će svakom istinskom hodočasniku jednako bliske biti i riječi Pjesme nad pjesmama: „Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja“ (Pj 3, 2). Riječi su to u kojima je kršćanska tradicija od davnine prepoznavala simboliku čežnje ljudskog srca za samim Gospodinom. Pohađajući sveta mjesta, hodočasničko srce se uzdiže prema onome koga ljubi duša njegova.
Biskup Komarica će u dokumentu „Hodočašće u životu Crkve” prikladno napisati da ono nije „ni pješačenje ni vožnja kao neka druga, jer za Tebe kao hodočasnika dobivaju i pješačke staze i ceste i pruge novo značenje, poprimaju egzistencijalnu dubinu. Ti nisi samo na putu, na cesti, nego Ti hodaš stazom svog života. Kao hodočasnik Ti ne težiš tek za nekim izmjeničnim dnevnim ciljevima ili događajima, nego putuješ i težiš prema jednom cilju i zbog toga cilja je i sve ono drugo što Ti se usput događa ili što doživljavaš. Tvoje hodočašće prema svetištu, svetom mjestu ili svetim osobama samo su simbol i poredba da si Ti osobno na putovanju prema Gospodinu, svome Stvoritelju, svome Prijatelju i Spasitelju, prema Bogu koji Te dobro poznaje i koji Te neizmjerno voli.”
Marko Delić
Ukoliko i sami razmišljate o vlastitom putovanju srcem, pozivamo vas da pregledate našu ponudu hodočašća ovdje.
©Sva prava pridržana